Kako pomoći detetu da prevaziđe strah
Strah je prirodna emocija koja nas štiti i pomaže nam da budemo oprezni. Problem nije u tome što se dete plaši, već ako zbog straha odustaje od stvari koje su mu važne. Dobra vest je da se hrabrost razvija – korak po korak.
Pre nekoliko godina shvatila sam da postoji jedan strah koji me godinama prati.
Strah od skijanja.
Zanimljivo je da sam oduvek volela zimu, planinu i sneg. Naučila sam da skijam još kao dete, ali nikada nisam uspela potpuno da se opustim na stazi. Svaki put kada bih otišla na zimovanje, prvi dan bih provela u grču, razmišljajući šta sve može da pođe po zlu.
Posle samo nekoliko dana počela bih da razmišljam o tome da odustanem.
Svake godine ponavljao se isti obrazac.
Jedne zime odlučila sam da se zapitam zbog čega se to dešava.
Da li mi skijanje stvarno ne odgovara ili me sprečava strah?
Tada sam shvatila nešto veoma važno.
Strah nije bio moj neprijatelj.
On je samo pokušavao da me zaštiti.
Problem je nastajao onda kada sam mu dozvoljavala da donosi odluke umesto mene.
Koliko puta se isto dogodi i deci?
Plaše se odgovaranja, javnog nastupa, nove škole, neuspeha ili toga šta će drugi misliti.
I vrlo često upravo zbog tog straha odustanu i pre nego što pokušaju.
A upravo tada im je najpotrebnija naša podrška.
Kako pomoći detetu kada oseća strah?
Kada dete kaže da se nečega plaši, naša prva reakcija često je da ga utešimo.
„Nema razloga da se plašiš.“
„Biće sve u redu.“
„To nije ništa strašno.“
Iako su ove rečenice izgovorene iz najbolje namere, one detetu često ne pomažu da se oseća bolje. Naprotiv, može imati utisak da njegove emocije nisu važne ili da ih odrasli ne razumeju.
Mnogo je korisnije da najpre prihvatimo ono što dete oseća.
Možemo da kažemo:
„Razumem da te je strah.“
„Vidim da ti ovo nije lako.“
„Hajde da zajedno vidimo šta bi moglo da ti pomogne.“
Kada se dete oseti viđeno i prihvaćeno, mnogo lakše će biti spremno da napravi sledeći korak.
Važno je i da ne očekujemo da će strah nestati preko noći.
Hrabrost ne znači da se ne plašimo.
Hrabrost znači da, uprkos strahu, napravimo još jedan mali korak.
Ponekad je upravo taj jedan korak dovoljan da dete otkrije da može mnogo više nego što je verovalo.
Probajte sa detetom vežbu „Siguran balon“
Na ski stazi mi je najviše pomogla jedna jednostavna mentalna vežba koju i danas često koristim u radu sa decom.
Zamislila sam da se nalazim u velikom, prozirnom balonu.
U tom balonu sam potpuno sigurna i zaštićena.
Zatim sam se setila svih situacija u kojima sam se osećala hrabro, mirno, opušteno i sigurno. Svaki od tih osećaja, kao i sve svoje snage i resurse, zamišljala sam kako unosim u taj balon.
Posle nekoliko minuta primetila sam da se nešto promenilo.
Strah nije potpuno nestao, ali više nije bio toliko jak da upravlja mojim ponašanjem.
Mogla sam da napravim sledeći korak.
Sličnu vežbu možete isprobati i sa svojim detetom.
Pozovite ga da zatvori oči i zamisli svoj siguran balon – mesto u kome se oseća mirno, bezbedno i hrabro. Neka u njega unese sve što mu uliva sigurnost: omiljenu osobu, igračku, mesto na kome se oseća lepo i neku uspomenu kada je bilo hrabro ili ponosno na sebe.
Kada sledeći put oseti strah, podsetite ga da se na nekoliko trenutaka vrati u svoj siguran balon.
To mu može pomoći da se oseti dovoljno sigurno da napravi prvi, mali korak.
Ne možemo zaštititi decu od svih situacija koje će u njima izazvati strah.
I to nije naš cilj.
Naš cilj je da ih naučimo da strah ne mora da ih zaustavi.
Da je u redu plašiti se.
Da je u redu tražiti podršku.
I da hrabrost nije odsustvo straha, već spremnost da napravimo sledeći korak uprkos njemu.
Upravo tako deca postepeno razvijaju sigurnost u sebe.
Ne zato što se više nikada neće plašiti, već zato što znaju da mogu da se nose sa svojim strahom.
Jer dete koje danas nauči da se nosi sa svojim strahovima, sutra će sa više sigurnosti dočekivati i neke mnogo veće životne izazove.
Strah ne mora da bude prepreka
Ako želite da pomognete svom detetu da razvije više unutrašnje sigurnosti, prevaziđe strahove i sa više samopouzdanja prolazi kroz svakodnevne izazove, saznajte kako individualni coaching može da mu pomogne.
