Mali uspesi grade veliko samopouzdanje
Samopouzdanje se ne gradi velikim uspesima, već svakim novim korakom koji dete napravi. Kada nauči da primećuje svoj napredak, razvija veru u sebe i svoje sposobnosti.
Kada je naš sin krenuo u prvi razred, primetila sam da se nešto promenilo.
Do tada je sa radošću isprobavao nove stvari, a onda je sve češće počeo da govori:
„Ja to ne mogu.“
Polazak u školu doneo je mnogo novih izazova, a zajedno sa njima pojavila se i sumnja u sopstvene sposobnosti.
Razmišljala sam kako da mu pomognemo da ponovo poveruje u sebe.
Tada smo došli na ideju da napravi listu svega što ume i može da uradi.
Na početku su to bile sasvim male stvari.
Šta je novo naučio.
Šta danas radi lakše nego pre nekoliko meseci.
Na šta je posebno ponosan.
Listu smo okačili na zid njegove sobe, a nekoliko puta nedeljno zajedno smo dodavali sve ono što je u međuvremenu naučio.
Kada bi jedan papir bio popunjen, zalepili bismo sledeći.
Lista je rasla, a zajedno sa njom raslo je i njegovo zadovoljstvo kada bi pogledao koliko toga već zna i ume.
Kad god bi rekao:
„Ja to ne mogu.“
vratili bismo se na njegovu listu.
Podsetili bismo ga na sve ono što je nekada mislio da ne može, a danas radi sasvim
prirodno.
Vremenom je počeo manje da obraća pažnju na ono što još ne ume, a mnogo više na sve ono što je već uspeo da nauči.
I upravo tada je njegovo samopouzdanje počelo da raste.
Samopouzdanje raste onda kada dete vidi koliko je napredovalo, a ne kada čeka da jednog dana bude savršeno.
Mnogi roditelji veruju da će dete postati samopouzdanije ako ga dovoljno često hvale.
Pohvala jeste važna, ali sama po sebi nije dovoljna.
Mnogo je važnije da dete stekne iskustvo da može nešto da nauči, savlada i uradi bolje nego juče.
Upravo iz takvih iskustava raste pravo samopouzdanje.
Zato je važno da dete ne poredi svoj napredak sa drugom decom, već sa samim sobom.
Kada danas pročita malo sigurnije nego prošlog meseca, kada uspe da reši zadatak koji mu je ranije bio težak ili kada prvi put skupi hrabrost da odgovara pred odeljenjem, to su trenuci koje vredi primetiti.
Roditelji često čekaju velike uspehe kako bi ih proslavili.
Međutim, samopouzdanje se mnogo češće gradi kroz male, svakodnevne pobede.
Jedna nova veština.
Jedan savladan strah.
Jedan uspešno rešen zadatak.
Jedan pokušaj više nego juče.
Upravo zato je važno da pohvalimo detetov trud, istrajnost i napredak, a ne samo krajnji rezultat.
Kada dete razume da ne mora odmah sve da zna i da je u redu učiti korak po korak, mnogo će lakše prihvatati nove izazove i verovati da može da uspe.
Probajte već danas
Predložite detetu da napravi svoju listu „Šta sve već umem“.
Neka na nju upisuje sve što je naučilo – od školskih veština do svakodnevnih stvari na koje je ponosno.
Možda je prvi put samostalno pročitalo knjigu.
Naučilo da vozi bicikl.
Steklo novog prijatelja.
Održalo prezentaciju u školi.
Savladalo nešto što mu je do juče bilo teško.
Važno je da lista ne bude spisak velikih dostignuća, već podsetnik da se napredak dešava svakoga dana.
S vremena na vreme zajedno pogledajte tu listu.
Razgovarajte o tome šta je dete sve naučilo od početka školske godine ili u poslednjih nekoliko meseci.
Takvi razgovori pomažu detetu da razvije naviku da primećuje ono što zna, ume i može, umesto da pažnju usmerava samo na ono što još nije savladalo.
Ponekad je dovoljno da dete zastane i vidi koliko je već napredovalo. Upravo iz takvih trenutaka raste pravo samopouzdanje.
Samopouzdanje nije nešto sa čim se dete rađa niti nešto što se izgradi preko noći.
Ono raste iz svakodnevnih iskustava, malih uspeha i osećaja da može da nauči nešto novo, savlada izazov i napravi još jedan korak napred.
Zato nemojte čekati velike rezultate da biste detetu pokazali koliko je napredovalo.
Primećujte male korake.
Slavite trud.
Ponekad je detetu dovoljno da zna da vi verujete u njega, dok ono još uvek uči da veruje u sebe.
Ako želite da vaše dete razvije više samopouzdanja, veruje u sebe i lakše prolazi kroz izazove odrastanja, pogledajte naše programe:
